Ines: „Idem živit/volontirat u Dansku“ (1. dio)

9. ožujka 2016
VUM

Pozdrav,

zovem se Ines i dolazim iz malog hrvatskog mjesta zvanog Ludbreg, no živila sam 6 godina u Zagrebu zbog studija i godinu dana u Varaždinu jer sam tamo stažirala.

Volontirati sam počela u svojim studentskim danima, magistra sam sociologije i već su nas na fakultetu upoznali s raznim nevladinim organizacijama i inicijativama kojima sam se često znala priključiti. Tokom studentskih dana bila sam sudionica nekih kratkoročnih internacionalnih Erasmus + „youth in action“ treninga i razmjena mladih koji se uglavnom održavaju u inozemstvu. Organizacija iz Labina, Alfa Albona organizirala je jednu razmjenu mladih iz Hrvatske i Španjolske na koju sam ja također bila primljena te sam tjedana dana sudjelovala na treningu. Tamo sam, u Labinu, upoznala jako puno volontera Europske volonterske službe iz raznih zemalja, koje je ista udruga „Alfa Albona“ ugostila te ih integrirala u rad svoje organizacije. Razmišljala sam puno i mislila: pa moram i ja ići na taj EVS, dugoročni, ali ne mogu sad jer sam na faksu, pa možda kad diplomiram…

Nakon diplome, stručno sam se osposobljavala, a nakon osposobljavanja rekla sam sama sebi, e sad idemo malo probati živjeti van iz države.

Imala sam neke kolege/prijatelje sa fakulteta koji su već tokom studentskih dana bili dio ERASMUS studentskih razmjena, te mi je na neki način bilo žao što nisam već tokom fakulteta probala studirati na nekom inozemnom sveučilištu. No, kako se kaže, nikad nije kasno, a ja sam shvaćala da mi se nakon 6 godina života u Zagrebu ne živi niti u Varaždinu niti u Ludbregu pa sam trebala probati nešto novo.
Opet sam se spojila s udrugom „Alfa Albona“ koja ima newsletter na koji se mogu uljučiti svi zainteresirani mladi do 30 godina koji žele sudjelovati u programima Europske volonterske službe.

Također sam gledala i stranice „Europskog portala za mlade“ i portal „Mladi info“ gdje su također raspisani natječaji za EVS programe ili stručne prakse u inozemstvu. Tako sam krenula i počela se prijavljivati i na stručne prakse i na europsku volontersku službu.

Šalji, šalji,  šalji i šalji mailove dok nešto ne upadne, nema ti druge.

Poslala sam oko 60 mailova i motivacijskih pisama i najednom sam dobila odgovor od nevladine organizacije u Danskoj, imamo slobodan projekt, odgovaraš profilu, možemo li imati skype intervju?

20160303_163304

Čak sam i dobila potvrdni odgovor iz Francuske, ali reko, fučkaš Francuze, idem Dancima. Vrištala sam od uzbuđenja i obavila u miru Skype intervju, pitala ih sve o organizaciji, načinu rada, gdje će me smjestiti i srodno.

Kada idete na Europsku volontersku službu, organizacija koja Vas uzima Vam mora osigurati hranu (3 obroka dnevno), smještaj i mjesečni đeparac. O tome možete više pročitati na stranicama udruge Alfa Albone pod rubrikom što je EVS.

Uglavnom, nakon Skype intervjua javila mi se Poljakinja, koja mi je trenutno, eto, frendica, da sam primljena na EVS.  I dok su mi se mama i tata možda ponadali da ću si pronaći pravi hrvatski posao i postati uzorna građanka nekog malog mjesta u blizini njih, ja sam im rekla „Idem živit/volontirat u Dansku“.

1 Comment. Leave new

[…] prve objave “Idem živit/volontirat u Dansku!” gdje smo imali prilike upoznati volonterku Ines koja je preko programa Europske volonterske […]

You must be logged in to post a comment.